LOCK 'N' LOAD

I tako polako, došlo je i vrijeme da popričamo i osvrnemo se na domaću gaming scenu te porazgovaramo sa jednom od najzaslužnijih osoba za razvoj domaće scene - Zoranom Žmirićem poznatijim kao Gand, koji kao i svi mi voli s vremena na vrijeme zaigrati pokoju igru, okušati se na klanskim obračunima, napisati informativan i zabavan tekst... no tu ima i mnogo više toga, stoga bacite se na čitanje ->

Zoran Žmirić poznatiji kao Gand čovjek je o kojem govore njegova djela. Raznovrsne okolnosti, raznovrsni poslovi - raznovrsna djela. U životu se snašao bez obzira na okolnosti i uvjete te nama gamerima ostao jedna od najzapaženijih osoba na domaćoj sceni koja je ponajprije svojim kolumnama pridonijela razvoju svijesti cijele zajednice. No da ga nebi samo mi hvalili, neka čovjek sam o sebi ponešto kaže ;)



Evo, započeo bi ovaj intervju s jednim sasvim običnim pitanjem. Što je Zoran Žmirić mislio da će postati kada odraste? Kakve su mu bile želje?

Kao i svako normalno i maštovito dijete. Vozač kamiona za odvoz smeća.


Jesi li ikada pomišljao da ćeš jednom postati veoma poznat Gaming kolumnist?

Dok sam bio dijete, nije postojala niti TV u boji, kamo li pojam gejminga. Ali usprkos tome.... jel'... ja sam znao da ću jednoga dana biti gejming kolumnist.... Ma daj molim te :)


Reci ti meni u par kratkih crta, kako se može postati gaming kolumnist? Što je potrebno za to zanimanje?

Hm, to nije zanimanje, ne postoji škola za to. A što je potrebno za pisati? Imati neki tekst procesor i biti dovoljno isfrustriran stvarima oko sebe da ih primjećuješ :)


Usudio bih se reći da si ti najbolji gamerski kolumnist, te si me uvijek znao inspirirati svojim kolumnama. No, mene zanima, kako si i dakle uspio pronaći tolike inspiracije?

U Hrvatskoj je nemoguće ne pronaći inspiraciju jer ne postoji segment društva koji funkcionira na normalan način. Sad je samo pitanje kad ćeš se susresti s određenim djelom sustava i uvidjeti da te ovaj nemilosrdno melje umjesto da ti pomaže, što bi trebala biti njihova primarna zadaća. Svjestan toga možeš ili šutjeti ili lajati. Ja lajem, makar u prazno, al mi je tako lakše.


Nadam se da se nećeš uvrijediti; pošto je Hacker propao, a za PC Play više ne pišeš, smatraš li da je s tvojom kolumnističkom karijerom kraj, ili se možemo nadati da ćeš nas u budućnosti iznenaditi?

Neću se uvrijediti :) Moje pisanje nije niti počelo niti završilo s Hackerom. Nije to bila nikakva karijera, pisao sam kao i svi ljudi u novinama, dok su me za to koliko toliko uredno plaćali, Ili bolje rečeno, dok su to ljudi cijenili, jer za dosta svojih radova nisam nikad ni očekivao, a shodno tome ni dobio plaću. Kad su me u PC Playu počeli budaliti za novce, otišao sam u Info Express. Paralelno s tim sam počeo pisati za Hacker. Nemam vremena da bih ga poklanjao bilo kome, ponajmanje onima koji ne cijene trud. Činjenica je da najbolje radim dok sam pod pritiskom, dok znam da nešto moram obaviti. Kako nema angažmana kolumni u novinama, ne moram robovati rokovima, tako i moje pisanje stoji negdje u zapećku dok ne nađem vremena od drugih obaveza, pa se tome opet posvetim. Kad bih sad išao istim tempom pisati kolumne, morao bih se odreći jednoga od trenutnih poslova. U „Novom listu“ već četiri godine imam tjednu game rubriku, a tu je i Popcorn.hr koji vodim, u međuvremenu sam se konačno uhvatio „ozbiljnog“ pisanja i dovršio roman koji izlazi do konca godine. Ukratko imam dovoljno angažmana i bez kolumne. Na Gameru ima par tekstova koje sam objavio nakon što je Hacker pukao, tako će biti i dalje. A konačno, na Gamer forumu svako malo pokrenem topic čija je uvertira prava mala kolumna... :)


Reci mi; kako se može postati suradnik na Gameru?


Jednostavnije nego misliš. Napišeš probni tekst, ovisno što želiš pisati, i pošalješ ga nama na uvid. Ako je tekst dovoljno pismen, to je to. Ako ti ide, tko zna gdje će ti biti kraj. Evo primjerice Darko Botić (Osirus) mi se svojedobno javio da bi pisao za Gamer. Prošao je test, izuzetno se trudio, počeo je dostavljati kvalitetne recenzije. U jednom trenutku kad sam zbog privatnih razloga morao zapostaviti Gamer, GrDi i ja smo mu s povjerenjem ponudili da me zamjeni na mjestu urednika sajta. Činilo mu se kao velik zalogaj ali ohrabrili smo ga i prihvatio je. Shodno tome dobio je i angažman u PC Playu, a kasnije i u GamePlayu, tako da je Osi u samo par mjeseci od autora vijesti došao do uredničkog mjesta u redakciji Gamera i stalnog prihoda u novinama :)


Misliš li da je Gamer.hr pomogao ljudima, da budu kreativni i da počnu proširivati Gaming populaciju u Hrvatskoj? Evo recimo: PC Play, GamePlay... HCL i sad LNL?

Nemojmo kronološki Gamer gurati ispred ostalih. Časopis PC Play je stariji od Gamera. Što se tiče populariziranja game scene u nas, prečesto se povlače tri imena; Hacker, Gamer, PC Play. Gledaj ovako, ovo stvarno jednom i zauvijek moram reći. Game scenu u nas čine isključivo MP igrači, a ne vikend klickaroši kojima su game časopisi inače namijenjeni. Stoga tvrdim da je Gamer pomogao razvoju naše gejming scene više nego svi časopisi koji su se ikad u nas bavili tom tematikom. Mi smo omasovili klansku scenu, a znam da smo i indirektno mnoge ljude potaknuli na rad. Masa je ljudi počela pisati recenzije i kolumne vođeni idejom: „Kad mogu ovi s Gamera, mogu i ja“, i to je fantastično! Nisu online magazini nastali inspirirani časopisima, već postojećim e-zineovima. Zato ja ne mogu uspoređivati naše časopise s Gamerom, Gamer je za njih svjetlosnu godinu daleko, a razmišljanja ljudi koji su prošli kroz redakciju Gamera, nedostižna su za ljude iz game časopisa.


Časopisi su za razliku od e-zineova koncipirani tako da nemaju vremena razmišljati unaprijed već rade samo za sad, za sljedeći broj. Zato masa autora i jest nakon objavljivanja tekstova na Gameru završila pišući u Hackeru, PC Playu, GamePlayu, jer se prepoznala njihova kvaliteta, no onda se tu uglavnom nisu uspjeli snaći na duže staze. OK, sad ovo zvuči kao preseravanje, ali... Sjećam se da su me ljudi i u Hackeru i u PC Playu dok sam radio s njima, uvjeravali kako multiplayer rubrika nema što raditi u jednom takvom časopisu. Da, danas to zvuči smiješno, no zamisli koliko su ti ljudi tada bili sposobni prepoznati budućnost onoga što im je posao? Oni od toga žive, a ne razumiju materiju, dok je nama s Gamera gejming čista zabava. Ima li to usporedbe? Dok sam ja urednicima pokušavao objasniti da je MP budućnost gejminga, oni su se s tim sprdali. „Čitatelje ne zanima što rade klanovi. To su vaše privatne LAN zabave“. Možeš li vjerovati da su to bili stavovi naših gamerskih časopisa? Sjećam se koliko sam dugo gnjavio Silvana Bucića, tadašnjeg urednika PCPlaya, da nagovori ljude u VIDI-ju kako bi nam na Info Sajmu dozvolili jedan mali štand na kojem bi se moglo igrati u mreži. Nema šanse. Odkantali su ga bez pardona, a on je otkantao mene. Kad sam vidio da od toga nema ništa, tvrdoglav i inatljiv kakav jesam, okupio sam nekoliko vrsnih Quakera (koji su kasnije bili okosnica Gamer.hr sajta) i otišao kod Deana Janačeka iz Vodatela koji je tada radio u Globalnetu i zamolio ga da nam uz svoj štand sredi jedan manji za gejmanje. Tip je to učinio bez da je trepnuo, i još nam je sredio reklame i jumbo plakate po sajmu. Kad smo te godine organizirali prvi game turnir na Info Sajmu, e onda je netko u VIDI-ju vidio da se tu okupljaju neki ljudi, da tu ima interesa, da se tu može dobro prodati reklama za hardver i iduće godine na sva usta krenuo reklamirati Info Gamer - svoj „prvi gamerski event na Info Sajmu“. Preloše :))

Jedini čovjek koji je uvidio značenje MP-a u časopisima bio je Reškovac. On mi je nakon što sam mu se popeo na glavu, kao tadašnji urednik Hackera konačno dao MP rubriku, i to Gand – Locked and Loaded! >:-)samo zato jer je obećao šefovima kako će rubrika biti „lijepa i šarena sa puno slika“. No i to je bilo kratkog vijeka. Nakon što je Rešo otišao iz Hackera rubrika je ugašena. Što je najbolje, Rešo je zakleti konzolaš i malo ga žešće zaboli za PC platformu i multiplayer igranje :) no lik je imao svijesti o tome što čitateljima treba dati. Kralj. Puls gamera je uvijek više kužila ekipa iz časopisa BUG kojemu se game podlistak svodi na par stranica, nego li ljudi iz časopisa koji su se u nas bavili isključivo gejmingom. Ljudi iz BUG-a su dizali servere za svaku novu igru koja bi se pojavljivala, omogućavali su ljudima da iskuse MP igranje, svojim autoritetom kojeg imaju kao informatički novinari popularizirali su MP, i zato me užasno smeta kad čujem da se Hacker ili PC Play danas spominju u nekakvom superlativnom svjetlu, kao nekakve legende i promicatelje HR gejminga. To su gluposti, kao da časopis „Moj Moby“ proglasimo najzaslužnijim za širenje mobilne telefonije u Hrvatskoj :) Istinski širitelji game kulture u Hrvatskoj su ljudi za koje masa gamera nije nikad ni čula, samo što je ovaj intervju prekratak da bih o tome na šire govorio. Evo, nekim redom koji mi pada na pamet.... Udruga HINLA kao prva, server admini koji su nosili pojedine scene u nas od kojih izdvajam Antu Vrdelju (HR_The_Butcher) i Marka Štifanića (Impulse9 - Fritz) i na kraju Gamer.hr koji je prvi u regiji suportirao klanove i to je činio godinama, dizao servere i stvarao hrvatsku multiplayer bazu. Časopisi u tome nemaju nikakvu ulogu. Nekome tko se s MP-om upoznao preko DSL-a i tko je fan gamerskog papira u nas, ovo sigurno zvuči kao razmetanje, ali to je faktografija. Danas i HCL i LNL imaju veći značaj na gamersku populaciju nego li svi časopisi u nas, meni je žao što ljudi toga nisu svjesni, a bojim se da to ne razumiju čak niti oni koji rade za game sajtove u nas.


Kako si uopće došao na ideju o stvaranju Gamer.hr-a?


Nije bilo niti jednog sajta te tematike u nas, i odlučili smo ga napraviti. Uz to se MP scena konstanto ignorirala, i odlučili smo pokrenuti magazin koji će se baviti igrama, klanovima davati besplatan hosting, te okupiti igrače pojedinih igara na jednom mjestu. Tako je nastao Gamer i svi njegovi Centri, nakon čega se počela razvijati online game scena. Neki su Centri kasnije prerastali u samostalne online portale, neki od njih su na koncu završili i kao časopisi („Grifon“ konkretno).... Nadovezujući se na tvoje prethodno pitanje, kad se osvrnem danas na rad Gamera, zadovoljan sam učinkom na širu scenu :) i taj naš bunt s početka bio je točno ono što je u tom trenutku bilo potrebno.


Aj, sad konkretno za Hacker. Koji je pravi razlog zašto se Hacker raspao?

Hacker je u trenutku gašenja navodno imao najvišu moguću tiražu posljednjih godina. Na žalost, ne znam konkretan razlog, ja nisam bio član redakcije, niti sam se susretao s ljudima koji bi to mogli znati, ali mogu pretpostaviti... Brijem da je neki glavonja u Europa Press Holdingu zaključio kako mu Hacker donosi tek, primjerice, 50% predviđene dobiti, umjesto recimo očekivanih 80%, pa je novce umjesto u Hacker uložio u nešto gdje će mu povrat biti veći. U „Milu“ ili u „OK“. To je kapitalizam, meni je to razumljivo. Žalosno je samo što je tim potezom publika uskraćena za kvalitetu na duže staze. Sad PC Play nema konkurencije pa mogu pisati kako im se hoće, mogu mijenjati najamne radnike da im pišu tri mjeseca, ne platiti ih, pa uzeti nove. Isto je bilo i dok je Hacker bio sam na tržištu. Čim se pojavio PCP kao konkurent, Hacker je iz učmalosti krenuo u realizaciju novih ideja, počela je trka za čitatelje, oba su se časopisa trudila da budu bolji i dopadljiviji, te da za manje novaca ponude više. Hacker je tada uveo CD, PC Play odmah "Lova koja se tu vrti je smiješna, ne piše nitko u novinama zbog love"nakon njih. Kad je Hacker uveo DVD, PC Play je napravio isto. Osim toga novinari su u oba časopisa konačno postali redovito plaćeni za svoj rad, jer ako te netko mutavio za novce u Hackeru ili u PC Playu, mogao si komotno otići pisati za ove druge, što su neki ljudi i radili. Sjeti se samo one ogromne fluktuacije ljudi iz PC Playa u Hacker i iz Hackera u druge novine. Ljudi su odlazili ne zato jer ih nisu plaćali nego zato jer su od njih pravili budale. Lova koja se tu vrti je smiješna, ne piše nitko u novinama zbog love. Ja sam za svoju kolumnu dobivao toliko da sam si mogao par dana kupovati cigarete. Pisao sam to iz ljubavi i gušta, kao i većina, ali kad te netko počne držati za debila onda ti prekipi. Prvi sam ja otišao iz PC Playa, pa Žibreg iz Hackera, pa GrDi i iz PC Playa pa nakon toga i iz Hackera, pa Zec iz PC Playa, pa Reškovac iz Hackera, pa Osirus iz PC Playa ... da ne nabrajam. Danas pak, opcija je piši ili nemoj. Nakon propasti „Hackera“, sve se resetiralo i ako se u budućnosti ne pojavi konkretan game časopis, sve ovo neće imati smisla. A što je najbolje, i neće se pojaviti, jer je to u nas neisplativ biznis. Ni PC Play ne bi postojao da ne služe kao privjesak časopisu VIDI koji preko njih može klijentima ponuditi više reklame za iste novce. Tko normalan zbog objektivnosti prikaza uopće kupuje novine u kojima jedan čovjek može u mjesec dana odigrati i recenzirati 5 ili čak 10 igara i stručno ih ocijeniti? Kad ti krešu budžet s vrha, onda o kvaliteti nema koristi pričati. Kad bi Igoru Sečenu netko dao slobodu da uredi časopis kako on misli da treba jedan moderan časopis izgledati, PCPlay bi u roku pola godine čitale bake po liječničkim čekaonicama, a u osnovne škole bi se MP igranje uvodilo kao fakutativni predmet :) Dok god jedan urednik časopisa, bilo koje tematike, nema odriješene ruke da radi ono što misi da bi moglo podići kvalitetu, već o tome računa vodi kravataš koji se bavi zakonom broja, od toga nema sreće. Zato je i Hacker skončao, zato na tržištu i jest ponuda takva kakva jest.


Tri najvažnije osobe u gaming svijetu:


Nemam pojma, ne razmišljam o ljudima koji se bave s time. Oni to rade da bi se prehranili, ja da bih se zabavio. Dva različita svijeta, tek smo slučajno na istom terenu :)


Tri najbolje igre:


Ne znam, svako toliko me neka nova igra oduševi i vrati mi vjeru u gaming. Od zadnjih to je Scratches za PC, a bilo bi mi glupo izdvajati je samo zato jer sam trenutno s njom oduševljen :) Evo, recimo neke meni zimzelene igre... Od PC SP igara Pandora's Box, a od MP-a Diablo 2 i RTCW. Od konzolaških, SOCOM i Ace Combat na plejki, Lumines i Exit za PSP :) Eto!


Što misliš o piratizaciji, i dali ih igre poput WoW-a i GW mogu zaustaviti?

Već su je zaustavile, i to ne WoW i GW; već i prije njih sve igre koje su orijentirane na multiplayer, barem što se tiče normalnih igrača, pravih zaljubljenika u računalno igranje. Ovi lujkani što kupuju novu igru nakon što zapnu na drugom levelu, i ovako nisu gameri.


Reci nam što misliš o Blizzardu, kao o kompaniji zaslužnoj za velike hitove?

Najbolji game proizvođač bez premca u svijetu. Vjerujem da će tako i ostati.


Ima li drugih proizvođača ili izdavača koje posebno cijeniš?


Mahom volim ove europske, neopterećeni su trkom za prestižem kao Ameri pa su im i naslovi značajno zanimljiviji. Inače moj totalni respekt ide tvrtki Big Blue Bubble. Damir je otišao u Kanadu trbuhom za kruhom, u DICE-u su ga držali kao malo vode na dlanu ali je ipak odlučio osnovati svoju tvrtku. Nakon manje od godinu dana tvrtka je postala milijunska, a uz sve to čovjek ima volje i vremena napisati za Gamer pokoje izvješće sa svjetskih game konvencija :) Da ne pričam kako je tvrtku nazvao nošen navijačkim zanosom. Stari je to BBB-ovac :)


Imaš li neko određeno mišljenje o gaming industriji s obzirom na trenutnu "Next-Gen" groznicu?

Industrija kao i svaka druga - cilj: zarada. Nema tu neke velike groznice, barem ne među konzumentima. Oni savršeno dobro znaju odvagati koja platforma im nudi najviše s obzirom na njihove sklonosti i shodno tome vrše izbor. Groznicu stvaraju isključivo proizvođači.


Imaš li omiljene likove iz igara, knjiga, stripova... i filmova s obzirom na Popcorn.hr?

Hm, meni su ti počesto najdraži likovi oni sporedni, koje glavna priča tek malo okrzne. Recimo u filmskom serijalu o Alienu, ne bi nikad pogodio koji mi je lik ostao u najljepšem sjećanju. Vasquez iz drugog filma. Posebno mi je jaka spika između nje i Hudsona kad je ovaj pokuša ownat s pitanjem: „Hej Vasquez, jesu li te ikad zamijenili za muškarca?“, a ova mu odvrati: „Nisu. A tebe?“ :)) Tako jak quote koji je rekao sve o tom liku. To obožavam, kompleksnost minimalizma :) U igrama i stripu je ista stvar. Draži mi je Glotis od Manuela Calavere, Kurdy od Jeremiaha, itd.


Što misliš o filmskoj industriji? Jesu li digitalne obrade dostigle vrhunac tehnologije i treba li se sad okrenuti nekim drugim rješenjima u potrazi za napretkom?

Film je u modernoj digitaliji pronašao još jedan alat za kupovinu gledateljeve pozornosti, i kao takav će se unaprjeđivati, to nije svršena priča. Taj se medij može podijeliti na tehniku i emociju, sad sve ovisi o profilu publike, prilazite li filmu zbog površne zabave ili duhovnog užitka. Digitalija radi poglavito u korist prvoga definitivno, a kvalitetan film uvijek je počivao na ideji. Ako se ideja kvalitetno nadgradi scenarijem, onda se film može snimiti i u jednom kadru sa statičnom kamerom i može ispasti remek djelo.


Par brzopoteznih: Burek ili ćevapi?


Burek (sir).


Hladno pivo, piće ili bend?


Bend


Nogomet ili "alternativa"?


Alter.


Prljavo Kazalište ili Parni Valjak?


TBF


Rolling Stones ili Dire Straits?


:(


Ajmo sad, malo o tvojim knjigama! Neću početi od najnovije; počet ću od “Kazališta sjena“, jesi li znao da si tu knjigu poklonio Igoru IgGyu Gajiću, recenzentu PC Playa, još dok je Hacker bio u dobroj formi 2002. godine???

Jel' ovo pitanje o knjizi ili o Igoru Gajiću? :) Poklonio sam dosta svojih knjiga, ali se ne sjećam da sam Igoru poklonio jednu od njih. Ako ti kažeš da jesam, valjda jesam :) Zapravo, čini mi se da Igor nije tu knjigu dobio od mene, već kao poklon od časopisa Hacker, za pismo mjeseca ili takvo što...


Ma navrati kod mene na kavu jedno podne, pa ti pokažem broj, samo za te ispečem burek (sa sirom ;) Pojasni nam o čemu je riječ u knjizi “Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man?“

Ukratko, to je zbirka mojih kolumni, a sada ako te zanima nešto više... baci oko tu: http://www.zmiric.com/pac.php ;-)






A kakve su to kolumne, tvoje najbolje? Tvoja remek-djela? :)


U knjizi nisu najbolje kolumne, ja ni ne znam koje su najbolje. U knjizi su oni tekstovi koji su podigli najviše prašine, koje su ljudi najviše hvalili, ali i kritizirali.


U kolumnama često imaš običaj navesti takozvani "Multimedia Log" u kojem preporučaš slušanje određene pjesme uz čitanje članka. Sad za tebe imamo jedno od nekima najtežih pitanja: Što vi od glazbe zapravo slušate?

Ovisi o prigodi. Ako nešto radim odgovara mi laganica tipa „Air“, ili neki akustičarski rock tipa „Cowboy Junkies“, Nick Cave, Tracy Chapman. Dok vozim obavezno nešto ritmično, RHCP, Pogues ili Depeche Mode, posebice ako je sa mnom sin, onda smo na agresiji. On mi nabavlja „Lamb of God“ i slične stvari i na to se razbijamo. Posljednjih su mi tjedana pak na repetu „Killing Joke“ i soundtrack iz igre Lumines.


Koje bi pjesme ne vezano uz kolumne preporučio za slušanje?


Svaku s nabrijanom gitarom i s dobrom primjesom molova, što depresivnije to bolje. Rif ispred sola svakako. Ako smijem preporučiti par albuma onda bez nekog reda: Grč-Sloboda narodu (1987.). Paraf-Zastave (1984.). Mizar-Mizar (1988).


Kažeš da si nakon dvije knjige zgotovio roman? O čemu si pisao ovog puta?

Roman je trenutno kod izdavača pa ne smijem puno o sadržaju, ali citirat ću jednu osobu koja je nakon čitanja rekla da je „Bourneov identitet susreo Paklenu naranču“ :) Roman je beskompromisni metak u čelo hrvatskom društvu i politici koja je ljude zdravih namjera pretvorila u zombije i odvela u ludilo. Lupam po ušima tamo gdje se ne smije, državu, crkvu i narod. Taj roman je sve ono što si do sad mogao pročitati u mojim kolumnama; moj obračun sa svijetom prije nego se svijet obračuna sa mnom :) samo što ovog puta ne pričam o softveru već o životu. To ti je na 200 strana opisano uzdizanje srednjeg prsta u zrak koji se nema namjeru povući u poslušnu masu, a što je najbolje, nisam nikog prozvao, svi su se oni prozvali sami, ja sam samo poentirao :)


Pokraj pisanja ostaje li ti često vremena i volje da pročitaš nečija djela, na primjer knjige, romane, možda novinske članke ili možda neka djela dostupna putem interneta?

Na žalost ne stižem pratiti ništa što iziskuje kontinuitet. Zadnju knjigu koju sam dohvatio čitao sam skoro godinu dana :( Trenutno čitam dvije paralelno; „Revizija Postanka“ Zecharie Sitchina i „Najveća tajna“ Davida Ickea. Mislim da ih nikad neću pročitati do kraja. Stripove kupujem i taložim na policama, tješim se da ću kad odem na godišnji odraditi sve zaostatke... Možeš mislit. Novine inače uopće ne čitam.


Kakva od tih djela najviše cijeniš i pridaješ im važnost? Jesi li sklon određenim vrstama medija?

Ne posebno, materija te ili uzme ili ne i skroz je sporedno u kakav je medij umotana. Ovo se isto odnosi na tvoje prethodno pitanje o filmu. Recimo Blade Runner je klasik filmskog SF žanra, a ja ga nikad nisam doživljavao kao SF film. Za mene je to jedna od najljepših ljubavnih priča ikad ispričanih. A inače cijenim sve što nosi potpis osobnog iskustva. Ježim se od filozofiranja.


Iako ne pratimo standarde ostalih inozemnih web sajtova, svakim danom naša scena se sve više i više razvija i to u vrlo različitim smjerovima. Koje su na tebe domaće web stranice ostavile pozitivan, po mogućnosti i trajan dojam? Na koje se stranice iznova vraćaš?

Na žalost nemam vremena za surfanje. Jedini sajtovi koje svakodnevno posjećujem su Gamer i Popcorn. Tako to ide kad ti zabava preraste u obavezu.... Sporadično odem na Fotozine.org. Tamo dižem svoje fotke od kad sam se prije tri godine pronašao u fotografiji. Stripovi.com posjetim jednom mjesečno, čisto da vidim na što ću sljedeće potrošiti novce :)


Čini se da si vrlo svestrana osoba, upravo maloprije sam primijetio da na poznatom dizajnerskom portalu mi3dot.org imaš nekoliko svojih fotografskih uradaka. Radi li se o izučenom zanatu ili samo kvalitetnom hobiju?

Fotografija me trenutno poprilično zaokuplja. Moja svestranost kako je ti nazivaš u biti je samo moj nemir kojeg nikad nisam mogao kontrolirati. Uvijek me neki vrag tjera na rad. Svirao sam više od 15 godina, kad sam prestao, počeo sam pisati, kad sam prestao iznalaziti vrijeme za pisanje počeo sam fotografirati. Tko zna što će sutra biti. A osim toga, fotografija je predivan hobi, od kad fotkam, to mi je postao razlog da izađem iz kuće. Barem jedan dan u vikendu provodim vani, Istra, Gorski Kotar, otoci.... Aparat na rame i deri. Inače na mi3dot.org sam stavio tek dva tri portreta, ako želiš vidjeti moje radove preporučujem ti galeriju na mom sajtu www.zmiric.com. Neki od njih su i nagrađivani po raznim natječajima i izložbama.







Kakve fotoaparate preferiraš?


Svi u kući smo Canonovci. Imamo 20D, 30D, Pro1 i A70. Ali to je čista slučajnost, Canon je bio prvi stroj koji sam uzeo u ruke i s kojim sam bio zadovoljan tako da dalje nisam niti tražio. U gornjoj klasi aparata imaš nekoliko imena koja rade vrhunske strojeve. Mislim da je skoro pa sporedno imaš li u toj kategoriji Canon, Nikon ili Olympus.


LNL je izašao početkom 2006. i krajem godine već bivao nagrađen za najbolji Game Site. Što misliš, koliko je ta nagrada opravdana?

Nagrade tog tipa su uvijek delikatne jer svatko misli kako se trudi i radi više od ostalih. Kad dobiješ priznanje za svoj trud, ljudi umjesto da svrnu pozornost na opravdanost nagrade, počnu tražiti zamjerke i isticati ih kao krucijalne razloge zbog kojih je nagrada nezaslužena. Čitav tim može pljuvati krv u želji da sklopi odličan dizajn i da isprogramira sajt do detalja, redakcija se može ubijati od posla kako bi napunila sadržaj, no ako sitne duše pronađu samo jedan segment koji je klimav, iskopat će ti oči. Kao i uvijek dosta smo odvagivali kod odluke za najbolji sajt, uzeli smo u obzir sve čindbenike koji su bili na raspolaganju u tom trenutku, a jedan od najbitnijih faktora je bio potencijal. Bez obzira što je sajt možda sadržajno kaskao za drugima kod LNL-a smo ga vidjeli više nego kod drugih. Tada kad je nagrada dodijeljena, bila je i više nego opravdana. To ne znači da je LNL daleko nadvisio ostale sajtove, prevagnule su nijanse, ali dovoljno jasne da LNL po nama bude izdvojen.


Ima li nešto s LNL-a što ti je posebno „upalo u oči“?


Prvenstveno dizajn. Jedan od boljih općenito, ne samo u tematskom miljeu. Ne bih se bunio da Gamer izgleda kao LNL, a baš se i ne događa prečesto da tako razmišljam. Što se tiče moje osobne sklonosti LNL-u kod dodjele nagrade 2006. (ovo nema veze s odlukom Gamer redakcije, pričam u svoje ime) LNL me privukao na prvu jer nije izgledao pretenciozno. Krenuli ste stihijski, odlučno i profesionalno, šutjeli ste i radili. Niste se razmahivali po webu, niste okupili sljedbu koja se bahatila i flejmala s ostalima, niste krenuli u projekt nafilani idejom o prosvjetljivanju scene i mahali nekakvim pubertetskim pamfletima, niste sebi podizali spomenike. Kad ste imali problem, kratkim rezom je bio riješen i išlo se dalje. Provocirali su vas, zadržali ste nivo i nastavili raditi. Ako nešto cijenim to je trud i samozatajnost. Kad vidim sajt koji dizajnerski izgleda kao blog, sadržajno je natrpan stotinama nepismenih tekstova koji se gube u raskoraku dobre namjere i lošeg humora, forumi im vrve topicima o omiljenoj boji, hrani i školskom predmetu, a uz to je indeks sajta od prvog dana natrpan reklamama, okreće mi se želudac. Još ako je riječ o sajtu s gamerskim sadržajem (a takvih u regiji ima nekoliko), to je za mene mjesto na koje se više ne treba vraćati sve dok se radikalno ne napravi zaokret.


I za kraj, možeš li nam otkriti nešto o planovima „Gamera“ u svezi budućih projekata i pothvata?

Nešto smo spominjali ekspediciju na Zapadni Pol!!! :) Nikad ne najavljujem i ne predviđam stvari koje se imaju desiti, čak izbjegavam precizirati vrijeme kad ću se vratiti kući ako odem negdje na put. Ako bude promjena, prvi ćete saznati ;)


E moj Gande, malo sam ogladnio od ovog intervjua, nego imaš li što poručiti za LNL?

Pamet u glavu, dupe uz zid ;)


Ma care hvala ti na vremenu izdvojenom samo za nas :) Nadam se da ćemo jednom opet kontaktirati, da malo popričamo, nešto prokomentiramo, odemo na burek i pivo (ok, vodu ;) ...što kažeš?

Može! ;)



I tako se lijepo kasnije nakon razgovora zaputili svaki svojim obavezama. Lijepo je kad imaš neka svoja djela o kojima možeš pričati i slušati tuđa mišljenja i poglede na njih, no još je ljepše kad ljudi shvate ono što si im u njima htio reći ili jednostavno zabave i budu zadovoljni pročitanim. I tako do sljedećeg čitanja lijep pozdrav i keep on gaming, rocking, writing etc. ;)

Razgovarali, pisali i tekst uređivali:
MarkaN
Avalon
Gand